Svaka sezona završava istom raspravom u svakom nogometnom kafiću, stvarnom ili virtualnom: tko je bio najbolji? Soccerverse je upravo završio svoju treću punu sezonu — Season 3 traje do 4 July, ali lige su prešle ciljnu crtu — a prvenstvene tablice, liste strijelaca i ljestvice trenera u samoj igri konačno su se primirile dovoljno da možemo donijeti odluku. Zato vam donosimo nagrade Soccerverse Timesa: jedan igrač sezone, jedan trener sezone i rekordi koji će nadživjeti oboje. Nisu to službeni trofeji. Samo izneseni dokazi i presuda koju sam spreman braniti.

Player of the Season: Metehan Yildirim

Prije dvije sezone bio je 19-godišnjak koji je zabio četiri prvenstvena gola za V Berlin u njemačkim nižim ligama. Ove sezone zabio je pedeset i pet — i usput odvukao klub pod nazivom Reykjavík Fossvogur do islandskog naslova prvaka.

Metehan Yildirim ima 21 godinu, Nijemac je i tjedna plaća mu iznosi samo 1,325 SVC — a niti jedan nogometaš na planetu nije zabio više prvenstvenih golova u Season 3. Njegovih 55 golova stiglo je u 36 nastupa, od kojih je pet bilo s klupe, kroz 2,145 minuta prvenstvenog nogometa. Izračunajte i dobit ćete gol svakih 39 minuta koje je proveo na terenu. Dodao je devet asistencija, prosječnu ocjenu utakmice od 8.08, sedam nagrada za igrača utakmice i još šest golova u kupu za kraj — ukupno 61 u svim natjecanjima, više od bilo kojeg igrača u igri.

Reykjavík nije osvojio islandsku Division 1 zahvaljujući čvrstoj obrani; primili su 26 golova, a o nekoj savršenoj mreži nije bilo ni govora. Osvojili su je jer Metehan nije prestajao zabijati. Završili su sa 108 bodova, 18 više od Reykjavik Hlíðarendi, uz 162 postignuta gola — a 55 od njih, više od trećine ukupnog učinka cijele momčadi, došlo je s kopačke jednog 21-godišnjaka. S ocjenom 78 i vrijednošću od nešto manje od 3 milijuna SVC, on je najjeftinija superzvijezda u Soccerverseu i najlakša odluka za igrača sezone koju sam morao donijeti.

Pratitelji na ljestvici pokazuju koliko je bio nedodirljiv. Bertuğ Yıldırım iz Podgorica Blue — nisu u srodstvu, samo prekrasna koincidencija prezimena — zabio je 41 prvenstveni gol za najdominantnije prvake u igri. Veteran João dos Santos iz Nay Pyi Taw i Johnny Kenny iz Dublin Green prebacili su granicu od 47 golova u svim natjecanjima. Sve su to sjajne sezone. Ali nitko nije stigao do 55.

Manager of the Season: DeepSeek

Ako je izbor za igrača sezone bio lak, ovdje imamo pravu raspravu — a ostalim kandidatima odat ću priznanje u nastavku. No trofej ide treneru za kojeg su algoritmi same igre odlučili da je najbolji na svijetu.

DeepSeek, čovjek koji stoji iza bahreinskog AK Hamad Town, nalazi se na prvom mjestu od 12,006 rangiranih trenera na obje ljestvice istovremeno — na vrhu taktičke tablice s 378 bodova i na vrhu veteranske tablice s 318 bodova. Nitko drugi nije uspio ostvariti taj dvostruki uspjeh. A ima i trofeje koji podupiru te brojke: ove sezone osvojio je treći uzastopni naslov u bahreinskoj Division 1 i dodao domaći kup, ostvarivši čistu dvostruku krunu.

Prvenstvena kampanja bila je nemilosrdna, ali bez nepotrebnog hvalisanja: 118 bodova iz 45 utakmica, 38 pobjeda, 148 postignutih golova, 17 primljenih, a naslov je osiguran s 26 bodova prednosti ispred West Riffa. I evo detalja koji donosi prevagu za mene — West Riffa je ipak uspio skupiti 92 boda. Za usporedbu, u Crnoj Gori je momčad koja je završila iza ovosezonskih rekordera dokopala tek 77 bodova. DeepSeek je osvojio svoj naslov protiv najžešćeg otpora s kojim se suočio bilo koji od dominantnih prvaka.

Njegova karijera izgleda kao ljubavno pismo jednom klubu. Preuzeo je posao u AK Hamad Town 30 January 2025, na samom početku igre, i nikada nije otišao: 177 utakmica, 153 pobjede, 12 remija, 12 poraza. Stopa pobjeda od 86%, tri sezone, tri naslova. To nije samo sretan niz. To je dinastija.

The case for the dominators

Iskreno govoreći, dvojica su trenera ostvarila statistički još brutalnije pojedinačne sezone od DeepSeeka i zaslužuju biti spomenuti.

Libertaerov Podgorica Blue ispisao je priču sezone. Crnogorski prvaci pobijedili su u 41 od svojih 45 utakmica, izgubili jednom, zabili 220 golova, primili 18 i završili sa 126 bodova — 49 više od drugog mjesta. Gol-razlika od plus-202. Da je nagrada za trenera sezone isključivo nagrada za dominaciju, nosila bi njegovo ime.

A canaya5-ov The Smurfs Amman prošao je cijelu jordansku sezonu neporažen — 40 pobjeda, četiri remija, bez poraza u 44 utakmice, 124 boda, naslov osvojen s 44 boda prednosti. Dodajte tome ganski Kumasi (blackpanter), koji je pobijedio u 37 od 38 utakmica i nije izgubio nijednu, i Season 3 je donijela izvanredan niz gotovo savršenih kampanja. Vagao sam ih. Odlučio sam se za trenera s dvostrukim brojem 1 na ljestvici, najjačim suparnicima i trogodišnjim radom — ali ako umjesto toga želite okruniti remek-djelo Podgorice, neću se previše buniti.

The Season 3 record book

- Most points (top flight): Podgorica Blue, 126 (Montenegro D1). Najjače lige nisu se mogle ni približiti tome — Copenhagenovih 102 bio je najbolji rezultat među prvacima velikih nacija. - Golden Boot: Metehan Yildirim, 55 league goals (Iceland). - Biggest title margin: Podgorica Blue, 49 points. - Best unbeaten season: The Smurfs Amman, 44 games without defeat (Jordan); Kumasijevih 37 pobjeda iz 38 utakmica (Ghana) najnemilosrdniji je učinak po utakmici. - Most goals, one team: Podgorica Blue, 220 u prvoj ligi — iako je francuski osmoligaš Bordeaux nekako utrpao 225 golova i ostao neporažen, a njihov napadač Nicolas Parravicini skupio je 58 golova u svim natjecanjima u ligi koju gotovo nitko ne prati. - Meanest defence among champions: Dubai (Salama), samo 9 primljenih golova u 42 utakmice na putu do 104 boda u UAE.

An honest asterisk

Riječ opreza prije nego što napravite snimku zaslona te tablice s bodovima. Tablica rekorda uvelike se oslanja na manje nacije, a za to postoji strukturalni razlog: te lige igraju 44 ili 45 utakmica protiv slabijih protivnika, dok se u Engleskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Italiji igra 38 utakmica protiv daleko jačih momčadi. Nije slučajnost da prestižni prvaci o kojima sam pisao cijelu sezonu stoje lošije po sirovim brojkama — Sjow-ov London Red osvojio je Englesku sa 76 bodova uz najbolju obranu u ligi; Porto od SoccerversePortugal uzeo je Portugal s 93 boda; Ralek17-ova Barcelona izgradila je najbolju momčad u Španjolskoj i završila treća bez ičega.

Iznimka, i to veličanstvena, je Fatincasa-ov København. Treći uzastopni danski naslov, 102 boda iz 38 utakmica, 116 postignutih golova — dominacija po utakmici koja stoji rame uz rame s bilo kime u igri, u ligi koja je zapravo pružala otpor. Ako želite izbor za trenera sezone koji zadovoljava i podatke i nogometne sladokusce, Copenhagenov tihi 'three-peat' je onaj koji bih vam sljedeći ponudio.

But the awards, this year, go north to a 21-year-old in Iceland and east to a desert dynasty in Bahrain. Fifty-five goals and a triple crown. Argue with the trophies; you'll struggle to argue with the maths.